Nacionalni Park Sjeverni Velebit
Nacionalni park Sjeverni Velebit je nacionalni park u Hrvatskoj koji obuhvaća 109 km2 sjevernog dijela Velebita (najvećeg planinskog masiva u Hrvatskoj). Zbog bogate raznolikosti ovog dijela Velebita, područje je 1999. godine pretvoreno u prirodni rezervat, a u rujnu iste godine dobija status nacionalnog parka. Važno je naglasiti kako je cijeli Velebit „park prirode” (niže kategorije zaštite), a njegovi pojedini dijelovi su i nacionalni parkovi. Godine 2017. bukove šume unutar nacionalnog parka dodane su na UNESCO-ov popis svjetske baštine poznate kao drevne i praiskonske bukove šume Karpata i drugih regija Europe zbog njihovog svjedočanstva o ekološkoj povijesti dinamike šuma unutar Europe od posljednjeg leda Aha.
Područje parka tako je zaštićen i posjetitelji su ograničeni na označene staze, a najpoznatija je Premužićeva staza, nazvana po svom graditelju, šumaru Anti Premužiću koji ju je sagradio krajem 1933. godine. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove Parka. S brojnih vrhova u okolici pružaju se prekrasni vidici na Jadransko more i njegove otoke (Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk) te na kontinentalnu stranu. U sklopu parka nalazi se vrh Zavižan (1676 metara) i to je ujedno najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj.
Kulturnu vrijednost Parka pridonose i brojne ruševine tzv. “ljetnikovaca”. Oni su ostali iz vremena kada su Velebit naseljavali pastiri i stočari. Na njegovim primorskim padinama nalaze se mnoge ruševine kuća, koliba i kamenih zidova, preostali dokazi izgubljenog lokalnog stanovništva.
Unutar rezervata nalazi se botanički rezervat Visibaba (Galanthus), s obiljem hrvatske endemične podvrste te botanički rezervat Zavižan – Balinovac – Velika kosa, poznat po izvanrednoj zbirci vrsta planinske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt koji je 1967. godine utemeljio profesor farmakologije i botaničar Fran Kušan.
Hajdučki kukovi su jedan iz skupine vrhova Kukovi na sjevernom dijelu Velebita. Zajedno s Rožanskim kukovima čini područje od oko 22 km2 koji su 1969. godine proglašeni prirodnim rezervatom. Skupina kukova ima oko 40 vrhova viših od 1.600 m. Područje oko Hajdučkih kukova ima složen sustav podzemne odvodnje. Teren je puno divljiji nego oko Rožanskih kukova, a ima dijelova gdje ni danas ljudska noga nije kročila.
Lukinu jamu je najdublju planinsku špilju u Hrvatskoj i jedna od najdubljih u jugoistočnoj Europi. Duboka je čak 1.392 metara, a otkrio ju je 1992. godine domaći speleološki entuzijast Ozren Lukić te je po njemu i dobila ime.
Rožanski kukovi su također simbol Sjevernog Velebita koje karakteriziraju visoke kamene gromade i strmoglave vrtače. Prvi kuk Gromovača (visok 1,675 metara), udaljen je od Zavižana dva i pol sata hoda. Središte stijena počinje odmah iza Rossijeve kolibe, također 2,5 sata hoda od Zavižana. Na površini od oko 18 km2 nalazi se više od pedeset kamenitih vrhova, svi preko 1,600 m, neki bizarnih oblika tornjeva, tornjeva ili obeliska. Tu se susreću svi fenomeni krškog kamena kao što su ponori, vrtoglave visine, pukotine, špilje, prirodna vrata i prijevoji.
Cijena ulaznica za park ovisi o kategoriji za koju se ulaznica kupuje. Tako je najjeftinija ulaznica za planinare, studente, djecu do 14 godina i ona iznosi 25 kuna, dok je najskuplja osnovna ulaznica i iznosi 40 kuna. S obzirom na prostor i mogućnost provođenja velike količine vremena u Parku, moguće je kupiti i godišnju ulaznicu koja iznosi 365 kuna.